crnogorski/srpski english

„Nemojte da se plašite da napravite grešku, ali nemojte slučajno da vam se desi da dva puta ponovite istu grešku“.

IN MEMORIAM: STANISLAV ĆANO KOPRIVICA

Cano Koprivica

ČOVJEK SVOG VREMENA

Poznati privrednik i dobročinitelj, jedan od predvodnika u pokretu za preporod i emancipaciju savremene Crne Gore, umro je u Moskvi, u subotu 17. februara

Nošen svojim nadahnućem, Ćano je napustio rukovodeće mjesto u jednoj velikoj firmi i osnovao preduzeće „MONTEX“ Montenegroeksport. Pratio sam kako Ćano čini čudo, od „MONTEX-a“ je stvorio firmu koja je imala godišnji prihod veći od milijardu dolara, najveću finansijsku imperiju u crnogorskoj istoriji.

„MONTEX“ je investirao u sve krajeve Crne Gore; njegova preduzeća nicala su svuda: u Banjanima, Na Goliji, u Vraćenovićima, Vilusima, Čevu, Petrovićima...“MONTEX-ova“ predstavništva i kancelarije otvorene su na mnogim tačkama globusa: u Njujorku, Londonu, Beču, Budimpešti, Bukureštu, Moskvi, Petrogradu, kayanju...u Južnoj Africi i Aziji. Prije „MONTEX-a“ 1 od sto crnogorskog bruto proizvoda dolazio je od spoljne trgovine, na vrhuncu „MONTEX-ove“ moći 11 od sto.

Ljudi su se pitali u čemu je tajna Ćanovog uspeha? Rutinski, prva misao je bila da je to njegova etabliranost u revolucionarno-partijsku gardu, jer Ćano je bio partizan i iz partizanske porodice. Bio je jednom i partijski funkcioner, kada je odlukom CKCG 1949. privremeno povučen sa studija u Beogradu da bude predsjednik Kontrolne komisije KPJ u Nikšiću. Ali, od kad se vratio u Beograd i 1954. dovršio studije na Ekonomskom fakultetu, više se nije bavio partijskim radom. Tri godine pošto je osnovao „MONTEX“, 1983. godine, napustio je partiju čiji je skojevac daleke 1944. godine bio. Riječju, Ćano nije imao valjanu podršku vlasti za to što je radio.

Tokom vremena, shvatio sam tajnu Ćanovog uspeha: Ćano je bio talentovan čovjek sa vizijom, koji je, osim dara da promišlja ili intuitivno osjeća kategorije, imao i dar za akciju i organizaciju, bez koje nije moguće ostvariti sopstvenu viziju. Imao je i stvaralačku i građansku hrabrost, koja nedostaje mnogim darovitim Crnogorcima.

S lakoćom je odlučivao o stvarima s dalekoseženim posljedicama, kao da je bila u pitanju igra. Manje ga je interesovala tajna gordijevih čvorova na koje je nailazio, a više sredstvo da ih razriješi, ili bolje reći, otkloni. Ponekad sam u njemu vidio onog desetogodišnjeg dečaka koga su u Nikšiću nazvali „grof Ćano“, kad je 1937. godine iz rodnog Velimlja došao u kaputu sa somotskom kragnom, sličnom kaputu koji je nosio grof Ćano, i ponudio drugove luksuznim filter cigaretama iz krišom uzete očeve tabakere. A kad se sa lakoćom žrtvovao za ljude, u sjećanje mi je dolazila priča o njegovom ocu Todoru, koji se odmah predao Italijanima kad su zaprijetili da će strijljeti pedeset Koprivica ako se ne pojavi. I bio je ubijen, uoči 13. jula 1942. godine.

Ćano je bio stvaralac nesvakidašnje dinamike i imaginacije. Tokom jednog dugog poslovnog razgovora nije mogao ubijediti partnere u valjanost svoje ideje. Kad su se kasno popodne razišli bez dogovora, Ćano je našao dvoje arhitekata s kojima je cijelu noć radio da bi napravio maketu svog rješenja. Objesio ju je na ulazu u prostoriju u kojoj je sjutradan trebalo da se vode razgovori o drugim poslovima. Kad su je partneri videli, Ćano je, istog dana, dobio posao vrijedan 70 milijona dolara.

Taj spretni Ćano osjećao se srećnim kad je bio u prilici da usreći druge. Ćano i „MONTEX“ pomagali su škole, bolnice, crkve, osiromašena sela, gradili puteve, pomagali sportiste, umjetnike, filmske radnike, bolesne i unesrećene ljude. Sa bivšim ministrom spoljnih poslova SSSR Besmjertnihom, formirao je Rusko-crnogorski kulturni fond u Moskvi, s ciljem da finansira kulturne pregaoce i projekte Ćano je pomagao stotinama ljudi u sitnim i najkrupnijim stvarima. Kad mu je jednom prilikom prišao mladić, kojem do tada nije poznavao, i tražio pomoć za liječenje bolesnog bubrega, Ćano je omogućio da se plati veoma skupa transplantacija. Kada je, Miloševićem pučem 1989. godine, došlo do svojevrsne spoljašnje i unutrašnje okupacije crne Gore, Ćano je odigrao neprocenjivu ulogu u organizovanju crnogorskog otpora. Na razmeđu dvije istorijske epohe, na kojem je nestao komunizam, Crna Gora nije prepoznala u kom pravcu djejstvuju isorijske sile i obrnula se protiv njih. Umjesto razmicanja granica slobode, otišla je u neslobodu i saučesništvo u zločinu. Crnogorski intelektualci počeli su da stvaraju institucije intelektualnog otpora PEN, „Monitor“,Društvo nezavisnih književnika, Društvo nezavisnih novinara, Matica Crnogorska...

U Crnoj Gori, bez privatnog vlasništva, sa vlašću u službi anticrnogorskog interesa, teško se dolazilo do sredstava bez kojih nije moguća izdavačka djelatnost, međunarodna aktivnost i slično. „Monitor“ je, faktički, bio bankrotirao poslije nekoliko brojeva. Uložio sam sve svoje veze i ogroman napor da bih ga održao još pola godine. Kad mi se učinilo da će sve biti uzalud, otišao sam kod Ćana i rekao mu: “Sjeti se, Lenjin je za boljševički list „Iskra“ rekao: “iskra je bila naša iskra naše revolucije“. „Monitor“ može da odigra istu ulogu u Crnoj Gori.“ Ćano je žmirnuo, nestrpljivo ustao i naredio da se „Monitor-u“ daje redovna pomoć, koja je trajala do neminovnog posustajanja „MONTEX-a“. Ova pomoć je okuražila novinare i saradnike da izdrže nemaštinu i torturu, koju je režim sprovodio. Zato je Ćano u impresumu „Monitor-a“ upisan kao jedan od dva utemeljivača lista. Ćano je odigrao istu ulogu i u drugim projektima koje sam pomenuo; i u desetinama drugih koje nijesam. Pomagao je izdavanje knjiga o „tamnim stranama naše istorije“, bez kojih nije bio moguć duhovni preporod, antiratne filmove, antiratne akcije, međunarodne aktivnosti antiratnog crnogorskog pokreta otpora...

Ne treba misliti da je Ćano jedini finansijer pokreta otpora. Pokret ne bi bio moguć da je ležao samo na Ćanu. Ali, Ćano je postao sinonim nade.Njegovo učešće u nekom projektu bilo je dovoljno da ljudi izdrže. I da se projekti ostvare, a da možda njegova pomoć bude višestruko manja nego što se očekivalo.

Ćanov doprinos ustajanju crne Gore iz pepela, početkom devedesetih, toliki je da mi se čini da be se bez Ćana privremeno ugasio žižak Crne Gore.

Ćano Koprivica je preživeo sadržajan i zanimljiv život. Uvijek je bio na strani slobode i pravde. Učesnik, a ne posmatrač. Volio je porodicu, užu i širu, i od njih bio voljen. Ćano je bio pouzdan prijatelj i bio nagrađivan dubokim prijateljstvom. Bio je svjestan da ga je Bog obdario snagom duha i izdigao iznad mnogih. U sferi biznisa, pokrenuo je procese kakve su stvaraoci u oblasti kulture, njegovi saborci, učinili modernim otklonom od epskog diskursa. Samo jedna desetina njegovih ideja i ostvarenja popunila bi čitav jedan stvaralački život. Njegovi projekti u oblasti biznisa, koji su bili ispred vremena i izvan konteksta epohe, danas postaju programska orjentacija.

Valjalo bi da je Ćano živ i u ovom trenutku, kada prijeti opasnost da se zaustavimo na korak do cilja i ugrozimo sve što je ova generacija ostvarila u emancipaciji Crne Gore. Vjerovao je da je proces emancipacije Crne Gore nepovratan, da je svako usporavanje privremeno. I aktivno doprinosio do posljednjeg daha, do poslednjeg trenutka.

Ćano je ušao u više knjiga i leksikona. Mi ćemo ga čuvati u našim srcima, s nadom da će zdanje koje smo zajedno gradili biti završeno.

Dr Miodrag PEROVIĆ