Put Ćana Koprivice 2007

Stanislav Ćano Koprivica je rođen 1929. godine u Koprivicama, kod Nikšića.

Prilog Dragana Dragovića - nikada objavljen u Monitoru - dobijen zahvaljujući Veseljku Koprivici

Tribulum

Stanislav - Ćano Koprivica nije bio rječit čovjek, ali je zato imao izuzetno oštru misao. Onaj ko je znao da obrati pažnju na njegove izjave, iznenadio bi se dubinom njihovog značenja. Ja sam – vjerovatno – bio jedan od rijetkih njegovih saradnika, koji je imao tu privilegiju da čuje, shvati, zapiše i – evo sada - prvi put da objavi neke od njegovih izjava.

“Za mene je jedino suština važna, a formu ostavljam vama“- govorio je Koprivica.

I ja sam , zahvaljujući tome, sebi dao punu slobodu pri izboru forme, vodeći pri tome računa da sačuvam suštinu Koprivičine misli.

Često je govorio da mu je najdragocenija od svih misli koju je čuo u životu bila misao Leonarda Da Vinčija, koji je na pitanje koje je njegovo najvede životno ostvarenje, bez razmišljanja odgovorio - “Leonardo Da Vinči“.

Ovo, očigledno, više govori o samom Koprivici zato što je i on sam smatrao da je njegovo najvede životno djelo bilo: “Koprivica.”

Nije mu bilo jasno da ljudi za nekog kažu da taj čovjek nije još našao sebe.

“Čovjek i ne može da nađe sebe. On može samo sebe da stvori“, govorio je.

U šali je često volio da kaže da je polovina problema vezana za to što nas ljudi dovoljno ne razumiju, a ostala polovina što nas sagovornici isuviše dobro razumiju. S tim u vezi, volio je takođe da citira i poznatog ekonomistu Alana Greenspana, direktora Centralne banke Amerike, koji je jednom prilikom na konstataciju novinara da je Greenspanovo obrazloženje bilo veoma precizno i jasno, odgovorio: “ Ukoliko ste stekli utisak da sam se ja izrazio isuviše jasno i precizno tada, vjerovatno, vi mene niste dobro razumjeli.

Veliki uticaj na njega i na njegov način razmišljanja, kako je on često isticao, imalo je nekoliko ljudi, od kojih izdvaja svoja dva velika prijatelja: uglednog jevrejskog bankara Levy Moskowitzsa i Mintimira Šaripoviča Šajmijeva, predsjednika Republike Tatarstan.

“Veliki dio mojih razmišljanja i iskaza, zasniva se upravo na mislima ove dvojice ljudi.“

A ŽASTO NE ?!

“A žasto ne “?! – je moj životni slogan.

PUT KOJIM SE RIJETKO IDE

Ja sam izabarao put kojim se rijetko ide; put na kome nema “zlatne” sredine. To je ili put uspjeha ili put poraza. Rezultat toga i takvog mog izbora je, ustvari, ovo gdje se ja sada i u ovom trenutku nalazim.

Odkad pamtim sebe meni je predstavljalo veliko zadovoljstvo i jos vedi izazov da radim stvari za koje je većina ljudi govorila da ih je nemogude uraditi. Jer, kad ljudi nešto rade samo zato što je to tako uobičajeno i samo zato što se to uvijek tako radilo, onda oni ne ostavljaju sebi drugog izbora niti druge mogućnosti. Ja se nijesam mirio sa tim i htio sam da imam alternativu, pa sam zato krenuo tim putem.

Iako sam na tom putu bio mnogo puta poražen i bio nebrojeno puta gubitnik, ipak nijednog treunutka nijesam zažalio zbog toga.

BITI U PRAVU

Moj veliki prijatelj Mintimir S. je često govorio : “Biti uvjeren da si ti i samo ti jedino i uvijek u pravu, jeste izraz najprostije i najprimitivnije misli.”

Težiti ka tome i nastojati da si stalno u pravu je, ustvari, karakteristika slabih, iskompleksiranih i ograničenih ljudi – ljudi gvozdene logike i tvrde pameti.

Onaj koji zna i vidi samo svoju “stranu predmeta“ zna vrlo malo od toga, i zato čovjek treba da bude srećan što se pojavljuje nešto “drugo“ - nešto što on sam ne vidi, jer bez obzira koliko je on obrazovan, pametan ili čak i mudar, “druga“ misao, koja se razlikuje o tvoje - je ona koja daje neki nepoznati “ugao“ ili neku drugu perspektivu jednoj te istoj stvari.

Često smo uvjereni i kažemo da je nečiji zaključak ili sud potpuno pogrešan, samo zato što se ne poklapa sa našom predstavom o istoj stvari.

U životno važnim stvarima ne treba biti sebičan i sujetan, zato je veoma važno, gotovo neophodno, da prevaziđes sebe i odbaciš svoju sujetu.

MOGUĆNOST ILI SIGURNOST

Ljudi se plaše svega što je nepoznato, neizvjesno, nesigurno i neodređeno i zbog toga cijelog svog života teže da pronađu neko “sigurno utočište“.

Vrlo rano sam shvatio da u životu ne postoji sigurnost i izvjesnost - kao postojana kategorija. Jer sve što se u jednom momentu čini sigirnim i izvjesnim, može vrlo brzo i neočekivano da se pretvori u svoju suprotnost.

“Za nas Jevreje je uvijek bilo sve pod znakom pitanja. U cijeloj našoj istoriji postojanja nikada i nigdje nije bilo ništa sigurno, postojano niti izvjesno. Zato je nama Jevrejima, izgleda u genima usađeno to da se borimo i da stalno tražimo razne mogućnosti da bi opstali i preživjeli. I zato smo naučeni da tražimo samo mogućnosti, a ne sigurnost i izvjesnost - govorio je moj prijatelj Levi M.

I zaista, dosadašnje moje iskustvo govori da ukoliko čovjek hode da postigne nešto važno u životu, onda on ne moze ići samo izvjesnim i sigurnim putevima . Umjesto toga on mora da traži i pronalazi razne mogućnosti. Samo je mogućnost postojana kategorija.

DRAGULJI

Mi smo sebični i mislimo da svi hode i žele da slušaju “našu priču.“

Međutim, kadgod imaš namjeru i hoćeš nekome da ispričaš “svoju“ priču, prvo se zapitaj da li si ti spreman da slušaš nečiju “priču“; nečiju radost ili muku.

Ima ljudi kojima možeš da ispričas svoju radost, a ima ljudi kojima možeš da ispričaš samo svoju muku ili kako je govorio Mintimir S.: “Mali je broj ljudi u tvom okruženju sa kojima možes da podijeliš ili jedno ili drugo, a još manje oboje - ako uopšte i postoje takvi ljudi. A ako, pak, postoje takvi ljudi onda ih treba čuvati, uvažavati i odnositi se prema njima kao prema najvećoj dragocjenosti.”

MUDRAC

Uvijek sam se divio tatarskoj poslovici koja kaže: “Slabi čovjek radi to što mu kažu. Glupi radi to što mu niko ne kaže. Jaki čovjek ne radi to što mu je kazano da radi. Pametni ne radi to što se od njega ne traži. Jedino mudri radi ono što je potrebno i neophodno da se radi.“

Koliko je mudrosti u toj poslovici uvjerio sam se mnogo puta, jer kako je često govorio moj profesor matematike: “Kakav čovjek takav je i njegov ugao pogleda na svijet: oštar, tup, prav ili raven.“

DANAŠNJI DAN

Pravi život je ovo sada i tu.

Ukoliko živiš u prošlosti ili u bududnosti onda živiš život u vremenu koje je prošlo ili vremenu koje za tebe eventualno može doći, ali niko to sa uvjerenošću ne može garantovati. I zato, jedini stvarni život je ovaj i sada. Nemoj da odlažeš život za sjutra niti da živiš za juče. I ne dozvoli sjutrašnjem danu da ti pokvari današnji.

“Ljudi bi morali da znaju da je riječ “sjutra“ razorila više života nego svi ratovi do sada”- govorio je Levi M. Pogledaj na svoj sat i uvjerićeš se da je ova sekunda unikatna i jedinstvena; postoji samo ovog trenutka i više se nikada – nikada neće ponoviti i zato živi život koji imaš i koji jedino realno i postoji.

Jer kako je govorio moj prijatelj Mintimir S.: “Svaki dan, pa i ovaj današnji dan je za mudroga čovjeka – jedan novi život.”

POLJE STRAHA

Sve ono što želiš i što bi htio da ostvariš nalazi se obično u tvojoj zoni straha, tj. sa one strane barijere, koja dijeli tvoju zonu straha i tvoju zonu komfora.

I ako zaista želiš nešto značajno da postigneš, ti prije svega moraš da napustiš svoju “zonu komfora“ i da pređeš u onu drugu zonu - zonu koje se plašiš.

Ustvari, da bi postigao nešto u životu, čovjek, prije svega, mora da uradi one stvari od kojih se najviše plaši.

“A bez hrabrosti sve ostale čovjekove vrline gube svaki smisao“ – govorio je Levi M.

I zaista, gdje god da vidiš nekog uspješnog čovjeka, firmu, državu itd., budi uvjeren da je neko u pravom trenutku donio hrabru odluku.

NE DONOSI ODLUKE SA EMOCIJAMA

Dok god donosiš odluke sa emocijama (bilo pozitivnim ili negativnim ), dotle praviš velike greške, čije posljedice mogu biti pogubne kako za tebe, tako i za sve one kojih se tiče ta odluka

Ako uspiješ da savladaš tu nepremostivu teškoću, onda ćeš spasiti ne samo sebe nego i sve one koji zavise od tebe i od takvih tvojih odluka.

“NE“ OBAVEZNO NE ZNAČI NE

Moj prijatelj Levi M. je često govorio da bi dobro bilo da shvatim i prihvatim jednu prostu stvar, a ta “prosta stvar” je glasila:

“NE“ obavezno ne znači ne! Više od 90 odsto naših stalnih klijenata nam je najmanje jedanput reklo “NE”, prije nego što je prihvatila naš uslove.“
U početku nisam shvatao o čemu on priča, jer to za mene nije bilo logično i to mi je tada izgledalo isto kao kad bih tvrdio da “jedan obavezno ne znači jedan.“

Tek kasnije sam shvatio tu njegovu poruku, koju sam mnogo, mnogo puta u svom životu sa uspjehom koristio i ona se, zaista, pokazala kao stvar od neprocjenjive vrijednosti.

IDEJE

Često se prisjetim Mintimirovih riječi : “Izbjegavaj ljude koji ogovaraju druge ljude. Oni koji se bave ogovaranjem drugih ljudi to su mali ljudi - i umom i duhom. Po mogućnosti budi jedan od onih ljudi koji se bave idejama; ljudi koji se bave idejama su veliki ljudi”.

VAŽNO JE BITI NE PRVI NEGO NA VRIJEME

U životu sam često koristio još jednu “prostu stvar“, koja mi je mnogo puta pomogla, a ta “stvar” je ustvari bio je još jedan savjet moga đeda: “Imaj na umu da je važnije biti ne prvi nego u pravom trenutku.“

SRDŽBA

Mintimir S. je govorio da ukoliko nekome dozvoliš da te naljuti, onda si dozvolio toj osobi da ovlada tobom, i zato - govorio je - nikada ne dozvoli da dođes u takvo stanje, jer tada on a ne ti kontroliše situaciju.

Iskreno da kažem, sve mi je to u početku izgledalo malo čudno i više ličilo na neku istočnjačku filozofiju i mudrost, i zato je bilo potrebno mnogo, mnogo vremena da ovladam ovom “tehnikom kontrole.“ A kad sam na kraju uspio, shvatio sam da je to bio jedan od veoma dragocjenih savjeta u mom životu, i mnogo sam mu zahvalan na tome.

SVAKO PITANJE NE ZASLUŽUJE ODGOVOR

Ljudi obično kažu da ne postoje nezgodna pitanja, ved postoje samo nezgodni odgovori; ali meni se izuzetno dopala sljededa izjava: “Ovo vaše pitanje ne zaslužuje odgovor“. Ovako je jednom novinaru odgovorio Mintimir S. na konferenciji za štampu.

U prvom momentu sam bio iznenađen ovakvom Mintimirovom reakcijom, ali poslije dužeg razmišljanja shvatio sam da je on, ustvari, bio potpuno u pravu i da zaista “svako pitanje i ne zaslužuje odgovor.“

NOVAC JE OKRUTNI GOSPODAR, ALI ZATO DOBAR SLUGA

Moj prijatelj Levi M. je govorio: “Novac je okrutni i zao gospodar, ali zato izuzetno dobar sluga.“

Jer, ko ne zna da kontroliše novac, vrlo brzo će doći u situaciju da novac kontoliše njega, a tada dolazi do kraha te ličnosti.

Siromašni čovjek, za razliku od bogatog, se nada da ga novac može učiniti bogatim i srećnim.

Novac sa jedne strane i - bogatstvo i sreća s druge strane ne treba izjednačavati.

Bogat i srećan čovjek je onaj čovjek koji je u potpunosti zadovoljan sa onim što posjeduje; a to ne mora da bude sa čovjekom koji ima novaca, pa čak i mnogo novca.

Ono što mi vrednujemo obično je ono što nam nedostaje u životu, a ne ono što imamo.

I zato samo onaj koji je zadovoljan sa onim što ima jeste istinski bogat i srećan čovjek.

“Uvijek traži nešto novo, ali nauči i da uživaš u onom što već posjeduješ “ – govorio je Levi M.

PESIMIST

Mnogi kažu da sam pesimista. Da! To je tačno; ja sam u životu postao pesimista finansirajući ideje “optimista“. Naročito onih “optimista” koji su bili toliko vješti i sposobni da me ubijede da povjerujem da Pizanska kula ustvari ne pada, nego se podiže i ispravlja.

Pri ovome se uvijek sjetim riječi svoga đeda koji je govorio: “Ma koliko da si star i mudar nikada nećeš prestati da praviš dječije gluposti i greške.“

POSAO

Cijelog života sam težio da nađem saradnike koji bi voljeli svoj posao i koji bi htjeli da daju doprinos u realizaciji moje ideje. Međutim, većina ljudi koja je radila u mojoj firmi bili su ljudi koji nisu voljeli svoj posao i uživali u njemu.

Razlika između ljudi koji vole svoj posao i ljudi koji vole samo novac koji donosi taj posao je ogromna - isto kao dan i nod ili kao nebo i zemlja.

To sam shvatio vrlo kasno, i to me je, nažalost, koštalo izuzetno mnogo.

Jer, kako je govorio moj prijatelj Mintimir : “Kad nađeš posao koji voliš onda nećeš morati da radiš nijedan jedini dan u svome životu.“

FARAONI

Često se dešava da se ja i moji saradnici ne razumijemo. Umjesto da nađu načina kako da pomognu da riješim neku svoju zamisao i ideju, oni troše izuzeteno veliku energiju, vrijeme i (moj) novac dokazujući mi da je nemoguće to što ja hoću da realizujem.

Specijalisti vide rješenje svih problema jedino kroz prizmu svoje profesije, ili kako se kaže: “Ako je u tvojoj profesiji glavni alat čekić, onda ti misliš da se svi problemi mogu riješiti čekićem.“

I zaista, ubijeđen sam da je jedan od glavnih problema kod uskih specijalista njihova “uskost.“

Stiče se utisak da u današnje vrijeme specijalisti sve više i više znaju o sve manjem i manjem, tako da de izgleda sjutra znati sve, ali niočemu.

Pročitah prije neki dan u novinama interesantno zapažanje: “Konsultant je čovjek koji zna najmanje 200 ljubavnih poza, ali zato ne zna nijednu ženu.”

I zato ja izbjegavam usluge konsultanata

Ipak, treba biti objektivan i priznati sljededu činjenicu - da nije bilo graditelja piramida, malo ko bi danas znao ime bilo kojeg faraona.

DRŽAVNIK

Moj prijatelj Mintimir je često u šali govorio: “Jedna od loših stvari koje može zadesiti jedno društvo jeste ta što svi oni koji znaju kako da upravljaju državom su obično zauzeti svojim osnovnim poslovima: vozača taksija, frizera, čistača ulica, smeća...“

ROBA

Iako je to, reklo bi se, više ženska osobenost, ja mnogo volim da idem po prodavnicama i da gledam šta se nudi i prodaje – kad god imam slobodnog vremena.

Uvijek ostanem zadivljen klasičnim stvarima. Tu se osjeća vrhunac zanata i umjetnosti. Sve, pa i najmanja sitnica kod tih stvari je vrhunski obrađena i urađena. Klasika se kroz vrijeme pokazala i dokazala. Međutim, često se dešava da uđem u neku tek otvorenu, sasvim novu prodavnicu pod novim, pompeznim imenom i reklamom. Roba u tim prodavicama se izuetno traži i prodaje. Uglavnom tu robu kupuju mladi ljudi.

Gledajući tu robu, često dolazim do zaključka da se sve to što se tamo nalazi i prodaje može da se svrsta u dvije grupe: Prva je kesa za smeće, a druga - smeće za tu kesu.

POKVARENI TOČAK

Mnogo puta sam se uvjerio da se najviše žale, negoduju, komentarišu, imaju primjedbe na sve i svakoga - nezadovoljni svojim životom i svojim okruženjem, upravo oni koji najmanje doprinose jednoj zajednici, bilo da je to porodica, firma ili društvo… Ili kako je često govorio Mintimir S.: “Najgori točak na kolicima uvijek najviše škripi.”

SVE JE RELATIVNO

Kada čujemo izraz “Sve je relativno“ većina ljudi – po pravilu – pomisli odmah na Alberta Ajnštajna, a ja na svoga đeda koji je govorio: “Loše de postati dobro tek kad se nešto gore dogodi.“

ODIJELO I NOVAC

Moj veliki prijatelj Levi M. je pričao kako ga je otac savjetovao, kad je kao 15-to godišnjak iz Litve odlazio u London, da uči bankarski zanat kod svoga rođaka. Otac mu je govorio: “Da bi uspio u bankarskom poslu, moraš da se oblačiš, ponašaš i govoriš kao engleski džentlemen, ali da uvijek misliš kao Jevrej.“

Da! Izgleda da to tako mora da bude kad hoće neko da se bavi bankarstvom.

Pri ovome se sjetih riječi moga rođaka T., poznatog banjanskog trgovca, koji je govorio da te dubrovački trgovci srijeću po odijelu, ali te zato ispraćaju po novcu.

ČIPS

Čips! Veličanstveni izum. Taj koji je prvi došao na tu ideju mora da je bio veoma promućuran. Teško je zamisliti tu trgovačku sposobnost da prodaš jedan krompir po cijeni od nekoliko kilograma, i pritom da kupac bude zadovoljan i zahvalan.

LJEKAR

Vjerovatno ste primijetili da ništa više ne može da izbaci doktora iz ravnoteže i dovede u stanje rastrojstva od pitanja pacijenta koji se brine za svoje zdravlje.

Juče mi je doktor rekao da je moja bolest neizlječiva i da neću još dugo živjeti.

Ipak, mislim, da imam još jednu šansu - a to je da promijenim doktora.

DOSTOJANSTVENOST

Mislim da čovjek mnoge stvari u životu i ne mora da nauči, ali obavezno mora da nauči kako dostojanstveno da umre.

Dragan Dragović